Srednja škola Zvane Črnje Rovinj

Danas nam je tužna obljetnica jer smo prije godinu dana izgubili našeg Mateja. Dodatno nas rastužuje i to što nam okolnosti ne dopuštaju da mu zajedno odnesemo cvijeće i ne prisjetimo se nekih anegdota iz vremena koje je proveo s nama. Ono što možemo jest misliti na njega kao i uvijek i zapaliti neku svjećicu da treperi negdje blizu nas u njegovo ime. A umjesto cvijeća poklanjamo mu pjesmu.

Tvoj 4.d 

Život je rijeka što brzo teče

i nikad ne znaš što sutra nosi.

Kad jednom priđeš oceanu smrti,

uzvodno ne možeš, bez obzira tko si.

Onda te preuzme vjetar morski

pa se u visoke oblake digneš.

Padneš k o obična kapljica kiše;

do nove rijeke ponovo stigneš.

Pa opet tečeš; nose te struje

i vrte virovi sreće i tuge.

Ne ideš kud hoćeš, plutaš kud moraš,

jer vezan si nitima nebeske duge*

Dok slijediš svoje sebične želje,

nose te vali k o trulu granu.

I uvijek moraš nizvodno ići,

jer sve rijeke teku na jednu stranu.

Nekad si na vrhu, nekad na dnu,

a nizvodno dolje čeka te slap.

Onda se uskoro u ocean sliješ,

pa zatim ponovo postaneš kap.